Lijek izbora kod lokalne terapije je retinoid, odnosno njegova poboljšanja verzija adapalen. Retinoidi djeluju keratolitički (uklanjaju površinski sloj kože) i sprječavaju razvoj folikularnog čepa. Međutim, korisnici se često žale na crvenilo lica i suhoću kože te je stvorena nova, poboljšana formula adapalen koji izaziva manje crvenilo. Uz navedenu terapiju mogu se kombinirati i lokalni antispetici (benzoil peroxid) radi njegovom protuupalnog djelovanja, međutim i on u visokom koncentracijama (oko 4 %) može izazvati iritaciju, a ima i nedostatak mu je izbjeljivanje odjeće. Lokalni antibiotici koji su dugi niz godina bili lijek izbora u liječenju akne, danas se uopće ne preporučuju radi mogućnosti razvoja bakterijske rezistencije. Ako se primjenjuje, ne preporuča se dulje od tri mjeseca uz obavezno korištenje i benzoil peroxida. Lokalna terapija je učinkovita, ako se kontinuirano i strpljivo upotrebljava. Nažalost, zbog iritacija, crvenila i kasnog početnog odgovara na terapiju često dolazi do odustajanja od iste.

 

Sistemska terapija se sastoji od antibiotika i isotretinoina. Najčešće primjenjivani antibiotik je doksiciklin ili minociklin zbog smanjenja količine C.acnes ali i svog protuupalnog djelovanja. Sistemsku terapije je potrebno dugotrajno, uz obaveznu lokalnu primjenu benzoil peroxida kako bi se sprječio razvoj bakterijske rezistencije. Međutim, doksiciklin je fotosjetljiv i ne preporuča ga se primjenjivati ljeti, a i česte su gastrointestinalne nuspojave (jaki bolovi u trbuhu). Iako djeluju relativno brzo prilikom uvođenja u terapiju, povrat bolesti je jednako tako brz nakon prestanka primjene istih. 

​

Sistemski lijek izbora u liječenju akne je isotretinoin koji je po kemijskoj strukturi izomer retionične kiseline te se do danas smatra jednom od najučinkovitijih terapija za akne. Namijenjen je umjerenom i teškom obliku akne i u primjeni je od 80-ih godina i bolesnicima omogućuje dugotrajnu značajnu redukciju broja i težine akni  Izotretinoin je jedina terapija koja utječe na sve značajnije faktore upletene u nastanak i postojanje akne. Međutim, isotretinoin je nepravedno došao na crnu listu zbog sumnje na razvoj depresije i anksioznosti u mladih osoba koje su ga uzimale. Nasreću, nova ispitivanja su pokazala da isotretinoin ne utječe na razvoj depresije i anksioznosti. Ipak, ne preporuča ga se davati ga osobama koje imaju psihološki poremećaj.  Najčešće nuspojave koje se pojavljuju u čak 90% pacijenata su ispucala usta zbog suhoće, suha koža, nos te osjetljivost na Sunce. Međutim, ispravna edukacija bolesnika o korištenju zaštitnih krema od sunca i korištenje barijera bogatih vitaminom E mogu značajno ublažiti nuspojave. Bolesnike se također upozorava da tijekom terapije i najmanje šest mjeseci nakon završetka terapije izbjegavaju bilokakve procedure na koži kao što su depilacija, dermoabrazija i laserska terapija, iako se u SAD ovaj stav počeo mijenjati i tretmani se mogu početi koristiti odmah nakon liječenja, a pojedini čak i za vrijeme uzimanja terapije. 

​

Bolesnice se treba upozoriti na teratogena svojstva lijeka i da ne smije ostati trudne (razvoj kongenitalnih deformacija ako žena zatrudni). Neka od upozorenja koje stoje uz lijek je da se nikako ne smiju uzimati tetraciklini i vitamin A zbog mogućnosti razvoja benigne intrakranijalne hipertenzije (pseudotumor cerebri) te da se tokom terapije izotretioninom i jedan mjesec nakon prestanka terapije treba izbjegavati donacije krvi. Prilikom navedenog mladi moraju potpisati informirani pristanak da im je liječnik objasnio navedena svojstva lijeka.

 

Akne su ozbiljan problem koji uglavnom pogađa mlade osobe i zbog razvoja samopouzdanja i slike o sebi potrebno je navrijeme započeti liječenje. Neispravan je put ignoriranje bolesti i reagiranje tek kod razvoja teškog oblika bolesti jer će tada unatoč terapiji zaostati brojni ožiljci.